Majka me rodila u postelji bajke,
a onda me u naručju nosila
i bijelog, nevinog me spustila u
grob.
Grudu proklete zemlje mi stavila na
usta
da se ne čuju moji vrisci.
Nijednu molitvu me nije naučila,
pa su mi oči uzalud zurile ka nebu.
Anđeli su bijeli, jer su oblaci
bijeli,
i posljednje što vidiš nije svjetlo;
posljednje što vidiš je svijetli
prah.
Kad mi duša na nos izađe
elegantnim pokretom kao balerina
koja se čitav život pripremala
za taj jedan ples.
