učiteljica Frau Kolankowsky
mi na času matematike,
sasvim naivno,
postavila pitanje:
"Ako su na grani četiri ptice,
a ti puškom ubiješ dvije,
koliko će ptica ostati na grani?"
"Nijedna", odgovorio sam tad na njemačkom
koji sam u posljednjih nekoliko mjeseci usavršio
uz televiziju i djecu drugih auslendera.
Ostala djeca su se smijala,
a učiteljica ih je učutkivala.
"Kako nijedna?", pitala me je.
"Pa lijepo", odgovorio sam.
"Gdje puška opali, sve se razbježi."
Djeca su se ponovo smijala,
a učiteljica me pogledala
očima punim žaljenja,
koje je poznato svim izbjeglicama ovoga svijeta;
jer je pomislila da moj odgovor
predstavlja izliv mudrosti kojom je podarena
svaka napaćena duša,
pa makar ona, kao ja tad,
imala tek sedam godina.
Tog dana me više ništa nije pitala,
a danas, kad razmišljam o svom odgovoru,
žalim što joj nisam rekao
da sam ga čuo u jednoj dječijoj emisiji
i da sam se samo htio našaliti.
